Što reče prof. Zoran Živković, koji predaje Kreativno pisanje u BG, možda Geteu nije bio potreban kurs kreativnog pisanja ali koliko smo Getea izgubili zato što nisu imali podršku kada je trebalo… Elem ne znam da li bi vlasnik Auto-otpada Kidi bio novi Gete da nije postao auto-mehaničar, ali sudeći po rubrici „O nama“ (na sajtu firme) mogao je biti komičar/satiričar koga se Bazil Folti ne bi postideo. ~Desetak stranica suvog i urnebesnog cinizma koje verovatno niko ne bi ni pročitao, dakle napisanih ne za zabavu čitaoca već iz čistog besa prema kretenskim mušterijama, kretenima i civilizaciji uopšte. Pisac i po.
Uncategorized
24mar2020

039 // Found poetry, Poetica Deponia

Migrirao sam primerke nađene poezije sa prethodnog naloga na Tumbleru, specijalizovanom (nekada) za moje mikrolirske vežbe, i objedinio ih pod tagom koji sam davno namenio za ime čitavog ciklusa, a koji je u međuvremenu postao podnaslov ovog bloga. U rusvaju početničke vizuelne poezije, retumblerovanih grafika i eksperimenata sa ultrakratkom poezijom, neki slučajevi nađene poezije i dalje mi zvuče i izgledaju dobro, naročito konceptualniji pokušaji sa Bojom i Tarotom. Poslednjih godina su mi zaduženja na FFuNS migrirala prema intenzivnijim kursevima metrike, versifikacije i slobodnog stila, pa mi je to obnovljeno znanje pomoglo i da bolje uobličavam male stvarnosne tekstografije. Neka bude vežba neprestana — ciljam da da u jednom trenutku mogu da prepoznam jedanaesterace ili heksametre po sluhu, bez korišćenja papira, olovke, lenjira, prstiju i digitrona. Sakupljanje poezije je za mene sjajan hobi; sličan fotografiji (cit. V. Despotov) & u tačnoj meri izdvojen od nečega što mogu nazvati klasičnom idejom književnosti da mogu da ga smatram hobijem, a ne karijernom digresijom, ali je opet dovoljno povezan sa literaturom da i dalje mogu da se bavim, posredno, onime što najdubinskije volim posle meni najbližih ljudskih bića. Čeprkanje artefakata stvarnosti u potrazi za nečim što može biti izloženo u proverbijalnoj galeriji/pesničkoj zbirci me čini radoznalijim čitaocem. Na poslednjem Sajmu knjiga, kupio sam sam stari Udbženik Kibernetike na štandu sve-za-100RSD u nadi da ću iz njega izvući nekoliko dobrih stihova. Sviđa mi se takav ontološki nazor: u svetu kao takvom poezija je već nehotice upisana, zahvaljujući teoriji haosa i milionima majmuna koji pišu na milionima pisaćih mašina; — potrebno ju je samo opaziti, dešifrovati & prirediti.
3mar2020
Pokušavam da dovršim rad o naučnofantastičnim pripovetkama Stanislava Vinavera, iz GROMOBRANA SVEMIRA, sa linkovima prema okultnoj tehnologiji & mističnom scijentizmu ruskih kosmista. Temu sam ili zapostavljao zbog rada na disertaciji, predavanjima i Međutimu, ili me je proždrala — zanimljivije mi je bilo da čitam o njoj nego da artikulišem neku književnoteorijsku poentu. I ovog jutra sam vreme trošio skidajući knjige University of Minessota Pressa, kojih je još desetak u obeleživaču (b-ok.org dozvoljava do deset skidanja na svakih 24h) i do kojih sam došao preko reklama na prvim stranicama Lemove SUMMA TECHNOLOGICAE (UoMP, 2000).
29feb2020

Sve molitve
To umijeće slova vezano uz religiju… O svemu tomu u Moscheroschovim Čudesnim istinitim licima Philandera od Sittewalda (1665) čitamo i satiru: „Kad jutrom ustajem, govorio je Kšvebt – jedan Hrvat – ja izgovorim čitavu abecedu, njome su obuhvaćene sve molitve, pa neka Gospodin Bog sam pokupi slova te iz njih pravi molitve kako hoće. Ja to ne mogu tako dobro, on zna bolje. „
Gustav Rene Hocke, Manirizam u književnosti, pr. Ante Stamać, CKD Zagreb 1984., str. 43. Prema: Franz Dornsteiff, Das Alphabet in Mystik und Magie, Leipzig 1925., str. 78.

10jan2020

09jan2020

Vasko Popa @ Poetry Foundation
Fotozapis je Stevana Bradića, našeg docenta na Fulbrajtovoj stipendiji, sada negde na Srednjem zapadu. Prevodilac je žestoko hiperbolisao kada je Zvezdoznanca preveo u Star-wizard, što zvuči kao power metal prećerizam. Ipak, Vasko Popa ima jedan stih gde se spominju „lovački zmajevi vukožderi“ (Poklonjenje Hromom vuku 1); njegova poezija je korica epske fantazije iz ’70-ih ispisana pesničkim ciklusima.

002 // Put u Ljubljanu maj-jun 2019.
Novi istraživački boravak u Ljubljani bio mi je zakazan za kraj maja. Još jednom me je dočekala celodnevna & četvorodnevna kiša kao i navikavanje na ljubljansku ravnodušnost prema istoj, za razliku od apokaliptičnog novosadskog straha od padavina. Još jedan dragi boravak na FFLj koji i dalje ima niske plafone i dalje organizuje nepretenciozne izložbe u prizemlju. Ovoga puta u pitanju je bila prezentacija elektronske lingvistike. Eksponati su uključivali stvari poput prvog kompjuterski generisanog rečnika slovenačkog jezika (u pitanju je bila skripta koja je sedamdesetih vadila reči iz Prešernovih pesama); isečke iz Jokera, slovenačke verzije GaMeR-a; ASCII portrete lingvista i kratke tekstove njihovih biografija. Nakon FFLj, krug obnavljanja — ponovnog upoznavanja — poznanstava sa ekipom iz Inštituta za literarne vede. Zagledanje u tuđe kurikulume i slušanje predavanja. Jovana i ja smo jedini sunčani dan, naš pretposlednji, iskoristili za uspon na ljubljansku tvrđavu. Dobar poduhvat za ravničarske meteoropate; sa jo-joom vazdušnog pritiska smo se borili više nego sa vertikalnim usponom. Usled čistog vazduha pročišćenog 96 satnom kišom, sa jednog vidikovca okrenutog severu mogli smo da vidimo Alpe i sneg u maju.