Novi istraživački boravak u Ljubljani bio mi je zakazan za kraj maja. Još jednom me je dočekala celodnevna & četvorodnevna kiša kao i navikavanje na ljubljansku ravnodušnost prema istoj, za razliku od apokaliptičnog novosadskog straha od padavina. Još jedan dragi boravak na FFLj koji i dalje ima niske plafone i dalje organizuje nepretenciozne izložbe u prizemlju. Ovoga puta u pitanju je bila prezentacija elektronske lingvistike. Eksponati su uključivali stvari poput prvog kompjuterski generisanog rečnika slovenačkog jezika (u pitanju je bila skripta koja je sedamdesetih vadila reči iz Prešernovih pesama); isečke iz Jokera, slovenačke verzije GaMeR-a; ASCII portrete lingvista i kratke tekstove njihovih biografija. Nakon FFLj, krug obnavljanja — ponovnog upoznavanja — poznanstava sa ekipom iz Inštituta za literarne vede. Zagledanje u tuđe kurikulume i slušanje predavanja. Jovana i ja smo jedini sunčani dan, naš pretposlednji, iskoristili za uspon na ljubljansku tvrđavu. Dobar poduhvat za ravničarske meteoropate; sa jo-joom vazdušnog pritiska smo se borili više nego sa vertikalnim usponom. Usled čistog vazduha pročišćenog 96 satnom kišom, sa jednog vidikovca okrenutog severu mogli smo da vidimo Alpe i sneg u maju.