Juče je vojska SAD napala Venecuelu (Karakas). Setio sam se ovog Pinčonovog citata.

Don’t forget the real business of War is buying and selling. The murdering and violence are self-policing, and can be entrusted to non-professionals. The mass nature of wartime death is useful in many ways. It serves as spectacle, as diversion from the real movements of the War. It provides raw material to be recorded into History, so that children may be taught History as sequences of violence, battle after battle, and be more prepared for the adult world. Best of all, mass death’s a stimolous to just ordinary folks, little fellows, to try ‘n’ grab a piece of that Pie while they’re still here to gobble it up. The true war is a celebration of markets. Organic markets, carefully styled „black“ by the professionals, spring up everywhere. Scrip, Sterling, Reichsmarks continue to move, severe as classical ballet, inside their antiseptic marble chambers. But out here, down here among the people, the truer currencies come into being.

(Thomas Pynchon, GRAVITY RAINBOW, 2013, Vintage Books, pp. 124-125)

_______________

Ne zaboravi da je pravo zanimanje Rata kupovina i prodaja. Ubijanje i nasilje odvijaju se sami od sebe i mogu se poveriti i neprofesionalcima. Masovna priroda smrti u ratu korisna je po mnogo čemu. Ona služi kao spektakl, za odvraćanje pažnje od stvarnih pokreta Rata. Smrt obezbeđuje sirovi materijal namenjen beleženju u Istoriji, kako bi deca mogla učiti Istoriju kao sekvence nasilja, bitku za bitkom, i biti spremnija za svet odraslih. Što je najbolje, masovna smrt je stimulus običnim ljudima, prostom malom čoveku, da pokuša zgrabiti parče Pite dok je još u stanju da je pozoba. Pravi je rat proslava tržišta. Organska tržišta, oprezno krštena kao „crna“ od strane profesionalaca, izbijaju posvuda. Bonovi, Sterlinzi, Rajhsmarke nastavljaju da se kreću, strogo kao klasični balet, unutar njihovih antiseptičkih mermernih odaja. No ovde, ovde dole među narodom, istinitije se valute rađaju.

(Tomas Pinčon, DUGA GRAVITACIJE, prev. Nina Muždeka, 2019, Dereta, str. 152-153; redakcija prevoda MJ)