Kad se sjetim nekih Perzijanaca, Hindusa ili Arapa koje sam bio upoznao, kad se sjetim njihove naravi, njihova dostojanstva, nježnosti, pameti, njihove S v e t o s t i, dođe mi da popljujem sve velike svjetske osvajače, zakržljale Britance, tupave Nijemce, gizdave, samozadovoljne Francuze. Cijela je kugla zemaljska jedno jedino živo biće, planeta natopljena ljudstvom, živuća planeta koja daje od sebe drhturave i mucave znake života; to nije dom bijele, ni crne, ni žute rase, ni nestale plave rase, nego dom č o v j e k o v a svi su ljudi jednaki pred bogom i žele da im se pruži prilika, ako ne danas, ono bar za milijun godina. Možda će jednog dana opet izniknuti mala crna braća s Filipina i možda će oživjeti pobijeni Indijanci Sjeverne i Južne Amerike da bi iznova pojahali livadama na kojima se danas izdižu gradovi rigajući vatru i kužni smrad. Čija će biti posljednja riječ? Č o v j e k o v a! Zemlja je njegova, jer on j e s t e zemlja, njena vatra, njena voda, njen zrak, njena rudača i njeno povrće, njen duh koji je kozmički, koji je neuništiv, koji je duh svih planeta, koji se u njemu preobražava, u beskrajnim znamenjima i simbolima, u beskrajnim oblicima i pojavama. Pripazite se vi samo, kozkokokusna telegrafska govna, vi uzvišeni bjesovi, koji čekate da vam poprave vodovod, pripazite se smrdljivi bijeli osvajači koji uprljaste zemlju potkovanim kopitima, oruđem, oružjem, zaraznim bacilima, pripazite se svi vi koji živite kao bubreg u loju i brojite svoje škude, jer ovo još nije kraj. Do posljednje žive molekule treba da dopre pravda – i ona će doprijeti! Nitko neće ništa ugrabiti i uteći, a najmanje kozmokusna govna Sjeverne Amerike.

(Henry Miller, JARČEVA OBRATNICA, pr. Ivan Kušan, Rijeka: Otokar Keršovani 1967, str. 40-41)