Blokada #3: Uporedno proučavanje južnoslovenskih književnosti

Filozofski je fakultet u Novom Sadu u blokadi do ispunjenja svih studentskih zahteva, ali obustava nastave ne znači i obustavu učenja. Trenutno se na blokiranom FFUNS održava pravi mali andergraund humanistički seminar oblikovan i uređen od strane više nego voljnih studenata i profesora svih studijskih grupa. Blokadni čitalački klub samo je jedan od programa: do sada su se održale ili se planiraju održati različite kulturno-obrazovne mikromanifestacije poput jezičkih klubova, umetničkih radionica, filmskih projekcija, dramskih predstava, okruglih stolova i gostujućih predavanja. Budite na vezi sa ovlašćenim kanalima komunikacije, odn. studentskim mrežnim profilima, za novosti o nastupajućim događajima.

Istovremeno ću nastaviti da delim čitalačke materijala svojih kurseva; lično sam uvek patio što univerziteti čuvaju silabuse i sa njima povezane foldere tekstova, udžbenika i nastavnih sredstava pod ključem — zašto ne bismo i mi stranci mogli videti o čemu se radi na Lekovitom, aromatičnom i začinskom bilju, predmetu iz prvog semestra treće godine OAS studijskog programa Voćarstvo, vinogradarstvo & hortikultura Poljoprivrednog fakulteta UNS? — te se nadam da će moje deljenje biti na polzu onima što dele sličnu radoznalost, kao i simpatije prema ideji neformalnog, samostalnog, celoživotnog učenja.

Na slici je jedna od radnih verzija čitanja na master predmetu Uporedno proučavanje južnoslovenskih književnosti. Kurs deli nekoliko profesora, pa mu se i program redovno osvežava; ove sam se godine odlučio za tematske časove i lektiru što uključuje, pored makar dva YU dela, i makar jedno iz evropske ili svetske književnosti.

Kurs smo počeli razgovorom o književnom prikazivanju iskustva Prvog svetskog rata, sukoba koji je iz temelja prodrmao zapadnu civilizaciju i njenu umetnost. Drugi čas bio je posvećen priči o tzv. künstlerromanu, podvrsti bildungsromana: bildungsroman je priča o životnom, mentalnom, emotivnom i intelektualnom razvitku pojedinca od mladosti pa do (koliko-toliko!) zrelih godina, odn. trenutka sazrevanja; künstlerroman je isto to, samo mladi junak ima još i taj baksuz, pored svih ostalih razvojnih nevolja i samopreispitivanja što ga tokom odrastanja spotiču, da je umetnik. Treći čas nastavlja priču o ispovednoj vrsti književnosti — u pravcu zatvorskih zapisa. Najsočnija je poslastica ovde izvanredni Zupanov roman; u Vitomilu Zupanu bila su dva vuka — jedan samodestruktivna bitanga, alkos i pornografski manijak, a drugi učenjak što je na rolnama zatvorskog wc papira pisao eseje o antičkoj filozofiji. Sledeći čas, o vešticama, posvećen je zapravo retellinzima južnoslovenskih usmenih verovanja o prezrenim čarobnicama i ženama-đavolima. Da veštice mogu same da pričaju priče o sebi, umesto da predanje o njima prenosi patrijarhat, kako bi te pripovesti izgledale? Dubravka, Periš, Miler et al. svoje postmoderne bajke pišu sa takvim pitanjem na pameti. Lektiru za pretposlednji čas, onaj o ženskoj autofikciji, ispovednoj & stvarnosnoj prozi, nisam uspeo do kraja da uobličim jer sam se našao u slatkim mukama kresanja materijala na razumno čitalačko opterećenje od dva ili tri dela. Spisateljice u ovoj rubrici (domaće i strane) su: Lana Bastašić, Milica Vučković, Katarina Mitrović, Dubravka Ugrešić, Đurđica Čilić, Nađa Petrović, Rumena Bužarovska, Sali Runi, Elena Ferante. Na kraju, poslednji čas djelomice iskače iz okvira kursa i uključuje radove STRANIH autra, dakle ne jugoslovenskih ili južnoslovenskih, koji tematizuju elemente YU/balkanske/regionalne istorije, kulture ili životnog folklora.

1. PRVI SVETSKI RAT
— Miloš Crnjanski, DNEVNIK O ČARNOJEVIĆU
— Miroslav Krleža, HRVATSKI BOG MARS
— Jaroslav Hašek, DOBRI VOJNIK ŠVEJK
— Ernest Hemingvej, ZBOGOM ORUŽJE

2. KUNSTLERROMAN / ROMAN O UMETNIKU
— Miroslav Krleža, POVRATAK FILIPA LATINOVICZA
— Danilo Kiš, MANSARDA
— Džejms Džojs, PORTRET UMETNIKA U MLADOSTI
— Bonus: J. V. Gete, GODINE UČENJA VILHELMA MAJSTERA

3. LOGORAŠKA / ZATVORSKA KNJIŽEVNOST
— Borislav Pekić, GODINE KOJE SU POJELI SKAKAVCI (1)
— Vitomil Zupan, LEVITAN
— A. Solženjicin, JEDAN DAN IVANA DENISOVIČA
— F. M. Dostojevski, ZAPISI IZ MRTVOG DOMA

4. VEŠTICE
— Dubravka Ugrešić, BABA JAGA JE SNIJELA JAJE
— Želimir Periš, MLADENKA KOSTONOGA
— Ivana Nešić, ZELEBABINI DAROVI
— Medlin Miler, KIRKA
— Teri Pračet, SESTRE PO METLI

5. ŽENSKA AUTOFIKCIJA I STVARNOSNA PROZA

6. STRANCI O YU TEMAMA
— Kazuo Išiguro, ZAKOPANI DŽIN
— Ismail Kadare, TRI ELEGIJE ZA KOSOVO
— Čajna Mjevil, GRAD I GRAD

https://www.dropbox.com/scl/fo/qvfb4bknlz4prmjzx1a3o/AJZcGrZyAu1wuRI6bwIQT-w?rlkey=wo72qsh4ie930dxc4nsagrhrb&st=e9w5rdid&dl=0

Blokada #2: Eksperimentalna književnost

Pre nekoliko dana podelio sam čitalačke materijale — PDFove literature i lektire — sa nekih od svojih kurseva (Moderna slovenačka poezija i Moderna slovenačka proza) u nadi da će biti zanimljivi ljubiteljima celoživotnog učenja i meni sličnim voajerima tuđih univerzitetskih kurseva. Uprkos katancima, zatvoreni je fakultet deo otvorenog univerziteta & vreme koje provodimo braneći jedni druge u ovim zanimljivim vremenima možemo uložiti i u malo samoobrazovanja sa strane. Učiti je uostalom slatko kada se uči iz radoznalosti (unutrašnja motivacija) a ne zarad ESPB bodova (vanjska mot.).

Elem nastavljam sa deljenjem nastavnih materjiala. U prilogu je link ka biblioteci tekstova za master kurs o eksperimentalnoj književnosti punog naziva „Neoavangardne i eksperimentalne tendencije u srpskoj književnosti XX i XXI veka“. Kurseve o slovenačkoj književnosti volim zbog elegantnih silabusa, a ovaj o eksperimentalnoj književnosti jer je najluđi & u samom epicentru svega što me u književnosti zanima, a to su ekscesi, margine, subverzije, manirizmi, transgresije, preobražaji, rušenja i izvrtanja. Na časovima pričamo o temama kao što su: konceptualna i performativna umetnost/književnost (v. Judita Šalgo, 67 MINUTA NAGLAS), vokovizuel i vizuelna poezija (v. Vladan Radovanović), postmoderni žanrovski eksperimenti (v. Damjanov, Basara), kompjuterska književnost (v. Miroljub Todorović), nelinearna književnost (ima još stvari osim Milorada Pavića!); parodije, pastiši, groteska, apsurd, fantastika, fragmentarije, minimalizam; ovog semestra sam u čorbu ubacio i predavanje o knjigama-objektima (eng. artist’s book), projektima koji sam fizički oblik knjige smatraju poljem umetničke igre.

Neoavangardna i postmoderna srpska književnost tema je i moje doktorske disertacije (VIZUELNI ELEMENTI U PROZI SRPSKE NEOAVANGARDE I POSTMODERNIZMA). Za mene, ova srpska književnost u andergraundu među najboljim je proizvodima našeg nacionalnog kanona.

https://www.dropbox.com/scl/fo/vdkfxvh7bf5pwg58u45v7/AOEeohZNIjt_KP0CbAlIwow?rlkey=9ylmowyhraoc5vwwkpxxp3y4k&st=2unafuhh&dl=0

PREPORUKE ZA PRVE ČITAOCE
— Vojislav Despotov, ČEKIĆ TAUTOLOGIJE. Šarmantna antologija + udžbenik jugoslovenske eksperimentalne poezije, podeljena po žanrovima za lakše praćenje.
— Vojislav Despotov, PETROVGRADSKA PRAŠINA / ANDRACI, JEPURI I OSTALA NAJVAŽNIJA ČUDOVIŠTA PETROVGRADA I SREDNJEG BANATA. Izvrsna, pristupačna postmoderna fantastika koja je faktički književnost za decu. STO GODINA SAMOĆE za osnovnoškolce.
— Judita Šalgo, 67 MINUTA NAGLAS. Konceptualna vizuelna poezija o pesnikinjinim anksioznostima, otuđenostima, strahovima i radostima. Eksperimentalna ispovedna poezija. Nijednu zbirku pesama nisam toliko delio sa ljudima kao ovu.
— Sava Damjanov, štagod. Urnebesna zezancija sa svim mogućim kanonima i visokoparnim mitovima srpske i svetske književnosti, istorije i kulture. Najsjajnije parodije u srpskoj književnost od Stanislava Vinavera. Poslednji neknjiževnik kojem sam pokazao PORNO-LITURGIJU ARHIEPISKOPA SAVE smejao se dva minuta kada je video priču „Kako je Dositej Obradović postao zla žena“. Pozajmio je od mene sve primerke Savinih „knjiga“ (zeznuto je nazivati ih romanima ili zbirkama kratkih priča jer realno nisu nijedno) i još ih nije vratio.
(– Na slici: odlomak iz Vladan Radovanović, PUSTOLINA. U pitanju je vokovizuelni roman i knjiga-objekat sa providnim stranicama, stranicam sa rupama, crnim listovima i stranicama koje se razvijaju kao svitak.)

Blokada #1: Moderna slovenačka poezija & proza

FFUNS je u blokadi do ispunjenja studentskih zahteva; studentima sam na borbi zahvalan i ponosan sam na njih. Časova neće biti do daljnjeg, a pauzu u zvaničnom obrazovanju iskoristiću za propagandu neformalnog učenja tj. deljenje čitalačkih & nastavnih materijala. Pristup tim PDFovima već imaju moji polaznici, a možda će neki od tih kurseva studijskog programa Srpske književnosti@FFUNS biti privlačni studentima drugih godina, odseka, fakulteta, univerziteta; kao i đacima, odraslima, građanima, penzionerima i svim ostalim ljubiteljima celoživotnog obrazovanja. Ispita svakako nema, tako da se lektiri čovek može posvetiti natenane i isključivo za svoje uživanje.

Prvo ću ostaviti linkove za Modernu slovenačku poeziju i Modernu slovenačku prozu, izborne kurseve sa III godine. Program na ovim predmetima jedan mi je od najboljih silabusa na OAS. Razlog? Tokom samo jednog semestra čitaju se na ovim časovima dela iz poslednjih 150 godina varljivo male a zapravo vrlo bogate istorije slovenačke književnosti. Dok su ostali kursevi na OAS uglavnom posvećeni pojedinačnim književnim epohama, na Slovenačkoj čitamo stvaraoce iz: Romantizma, Realizma, Simbolizma, Modernizma, Ekspresionizma, Avangarde, Neoavangarde, Postmoderne, posleratne i savremene književnosti. Počinjemo sa Francom Prešernom, titanom slovenačke i evropske romantičarske poezije, a završavamo Tomažom Šalamunom i Goranom Vojnovićem. Nekada kroz gradivo moramo da trčmo, ali studenti imaju priliku da izbliza posmatraju, kao kitove u akvarijumu, gibanje književnih epoha i talasanje uticaja jednih na druge autore, što je korisno & na druge oblasti primenjivo znanje.

U zimskom semestru bavimo se Modernom slovenačkom poezijom, a u letnjem prelazimo na Modernu slovenačku prozu. Pažljiviji radoznalci primetiće da se u drugom programu nalazi mali uljez u vidu drama Ivana Cankara (drame očigledno nisu prozna dela), titana br. 2 slovenačke i evropske književnosti. Naš kazan naša rakija — kako da govorimo o slovenačkoj književnosti bez KRALJA BETAJNOVE i SLUGU? Ova dela ujedno i preporučujem kao komplementarna našim tekućim zanimljivim vremenima.

Linkovi:

— Moderna slovenačka poezija materijali: https://www.dropbox.com/scl/fo/brgla7nzyvshp6b8g7vjv/ACBYVYZyR9-PlTfXL12MGRQ?rlkey=0snsvimcsc09l7sbz059zuskt&st=gidh0xol&dl=0

— Moderna slovenačka poezija YT predavanja: https://www.youtube.com/playlist?list=PLn_rzVdwlp2BX2aO4ssODzbCKU0S7MPom

— Moderna slovenačka proza materijali: https://www.dropbox.com/scl/fo/nurwvx5hpwur5kmv7dx9p/AOuaK8kM3eT67txv7TqbRpk?rlkey=7p32leqo90zsfmyvm3ulnyyna&st=yphni9xz&dl=0

— Moderna slovenačka proza YT predavanja: https://www.youtube.com/playlist?list=PLn_rzVdwlp2D6nlO6UAqzw-IYVfpRI1SF

YT predavanja su za ranije iteracije ovih kurseva, Slovenačku književnost 1 (Moderna slovenačka proza) i Slovenačku književnost 2 (Moderna slovenačka poezija).

Апокалипса дрвета и човека

Из Пекићеве 1999. Почињем да улазим у екокритику; ово је први од два рада која ћу у наредним месецима написати о БП.

U poslednjoj deceniji milenijuma Ribe prestao je kao nožem presečn večni rat prirode i čoveka.

Čim je shvatio svoju moć čovek se prema prirodi počeo ponašati kao prema slučajnoj i nesnosnoj rogobatnosti u urednom poretku veštačkih stvari, u svetu vlastitih proizvoda, koji bi, inače, bez prirode bio savršen. Ona je dugo pružala otpor. Najčešće on nije shvaćen kao odupiranje uzvišenim projektima čoveka, nego kao neka njena urođena poremećenost, nedostatak reda i plana u njoj, odustvo Boga ili bilo čega u šta se verovalo da stvari drži na okupu. Otpor je savladan grubom silom ili tehnološkim napretkom čiji nijedan pronalazak nije propustio da, pre nego što će pomoći čoveku, bar u nečemu ne ozledi prirodu.

Nemilosrdnim iskoršćavanjem iscrpljena zemlja hemikalijama je naterivana da i dalje daje plodove sve dok ne postade bolesnik u komi koji se u životu održava mašinama, ali drugi život ne može proizvesti. Živeći u bunilu, zemlja je pljuvala plodove koji su trovali ljude i izazivali nepoznate bolesti. Životinje su, najpre, podeljene na štetne i korisne; štetne uništene, a korisne podeljene na one za rad i one za uživanje, pa prve ubjene radom, druge lovom dok, osim po sve ređim zoološkim vrtovima, usamljenim farmama i zaboravljenim utrinama nije ostalo nešto veštačkim ukrštanjem unakaženih pasa, mačaka, zlatnih ribica i papagaja.

Šume su krčene da na planetu stane što više ljudi i da oni, uprkos svemu, sve bednije žive. Iz suvog neba se magnetnim poljima izvlačila kiša, ali je ona bila zatrovana kiselinom i kroz nju se išlo sa maskama od gaze preko lica. Vazduh je gušen teškim smradom napretka koji je pretio da se preseli i izvan sunčevog sistema. Prvi put postalo je to ostvarljivo, oko 1990. godine, pronalaskom goriva koje je rakete kroz svemir moglo voditi brzinom svetlosti. A prvi je takav put, prema prvoj planeti izabranoj za kolonizaciju, predviđen za kraj ove, godine 1999.

Kada je saznala da je let prema drugim svetovima, drugim mogućnostima iste zablude obezbeđen, kako se ushićeno pevalo „put zvezdama otvoren“, i četvorodimenzionalna barijera oko razuma oborena, da je čovek svoju civilizaciju sada spreman širiti svemirom kao zaraznu bolest čija se terminalna priroda niti poznaje niti priznaje, priroda tako nešto nije mogla da dozvoli.

1авг2022: Радна станица и текући пројекти

Радна станица @ почетак августа 2022. У Новом Саду је топлотни талас прошао па коначно не мењамо агрегатна стања при обичном писању. На небу видимо облаке & расположење више није самоморно. Текући пројекти:

— Реиздања зенитистичких дела у издању Банатског културног центра улазе у коректуру. Тачније, први део, од четири књиге. Још једном прелазимо преломе; Мицић има дугачак стих и убија нас да га прилагодимо нормалној ширини данашње странице. Типографија је још једна ствар која нас мучи. Приредити нпр. Андрића за штампу значи убацити текст у Индизајн и пустити робота да одради посао. Код Мицића и Ве Пољанског сваки стих и свака реч морају бити тамо где су замислили, написани фонтом који су замислили, иначе кристална творевина губи себе.

— Вујаклијин речник је за једну ствар из нађене поезије коју склапам и коју сам (је ли) случајно нашао.

— На налепницама: два сјајна рада за МЕЂУТИМ, ДНК чекају уређивање и качење — када се људи врате кућама и поново упале екране. Горњи ред су три рада која ће бити завршена до јесени: о америчким путописима Војислав Деспотова, између осталог једне од првих (?) квир ствари у нашој књижевности; о пародијској фолклорној видео-игре YAGA, где ћу имати изговор да наглас размишљам о пародији у видео-играма, које, што је занимљиво, нема онолико колико сам мислио да има.

— Трећа налепница је за рад о твитер прози, коју сам некада са енергично објављивао, а сада је истражујем. Са овим и још неколико радова улазим, након кондиционих припрема, у дигиталну књижевност. Ускоро из овога покрећемо курс на ФФУНС. У позадини је неколико књига о ДК које ми је проследила проф. Владислава Гордић Петковић, која је о дигиталној књижевности заборавила више него што ћу ја знати.

— Пекићеву 1999 спремам за СУСРЕТЕ КУЛТУРА, наш (ФФУНС) скуп на крају године. Данас је последњи дан пријаве а ја је наравно још нисам послао. Пекића овога пута читам екокритички, и то је за мене још један улазак. Екокритика је фантастично поље и у беклогу имам неколико мени узбудљивих идеја.

— Нешто књига Саве Дамјанова је ту јер сређујем дисертацију, илити Купусару, за штампу. Због оваквих послова на столу држим иконе и крстове.

— Јована и ја гледамо НЕОБИЧНУ АДВОКАТИЦУ ВУ & подсећам се корејског писма које сам некада, преко неког инфограма на 9гегу, научио за петнаест минута. Био сам млађи. Сада не иде тако брзо.

— Романи Брендона Сандерсона су део тајне, чији притом нисам део, али чуо сам нешто занимљиво поводом њих/њега па сам добио жељу да их се подсетим. Ових недеља сам неколико пута био у чекаоницама па су ми добро дошли за убијање времена.

UWU Кодекс

Ископах свеске са припремне наставе за Српску књижевност из 2007. Да ли сам једини који је ишао на припремну наставу из књижевности због пријемног испита на Српску књижевност? Једини сигурно не, један од ретких пацијената — вероватно. Настава у средњој школи није била најбоља. Имао сам не рупе, него кратере у образовању; на пробном тесту, на почетку припреме, написао сам да је ИЛИЈАДА написана александринцем. О овим свескама сам повремено размишљао током претходних година. Очигледно су биле добре, чим сам факултет уписао, а и да нису биле, садржавале су податке о светској, европској и српској историји књижевности на једном месту. Дивим се откад сам отишао иза катедре „тоталним“ предавачима — онима који, иако се у научном смислу баве одређеним академским пољем, могу да причају, на универзитетском нивоу, о свему осталом. Професорка Бојана Стојановић Пантовић ми је причала о предавачима књижевности на загребачком Свеучилишту који су неговали вишедеценијски катедарски бренд да је свако од њих фактички могао да предаје било које друго градиво, као и да су класике неизоставно сви познавали. UWU Кодекс са мојих припремних часова, пик рилејтед, тако ми је могао бити, размишљао сам, одскочна даска за друго образовање. Које је морам признати слађе од оног првог, јер сам неоптерећен прописаном лектиром, задатим ритмом учења, као и проверама знања, него учим из унутрашње потребе, пратећи своју радозналост и радећи по свом сату унутрашњем. Уносе сам почео да прекуцавам & у Оbsidianu заводим током седмодневне Изолације. Посао је скоро готов, као и моје астрално поравнање са Милошем Јоцићем са почетка XXI века, који хексаметар не разликује од француског дванаестерца.