Jašin burnout

Pogledajte ovo pismo Jakova Ignjatovića upućeno Jovanu Grčiću Milenku, napisano pre dvestotinjak godina. Veliku mi utehu, nek mi prosti Jaša koji je ovde dušu isplakao, pruža što se ništa od tada na polju uređivanja časopisa (i rada an ženeral) nije promenilo. Kao i Ignjatović na poziciji urednika Letopisa Matice srpske (1854–1856), radimo kao konji, uređujemo jer niko drugi neće, saradnici se vijaju lasom, a projekti se krpe svojim tekstovima, prevodima, redakturama i bogtepita kako još. Istrajavamo u ovoj samodestrukciji zbog žara prema našem pozivu, ali i čudnih kompleksa zahvalnosti & nepoštovanja sopstvenih granica koji nas čine lakim za emotivnu manipulaciju. Za to vreme, zdravlje propada, živci su razrušeni, i u perpetualnom smo burnoutu, odnosno na serbskom — samopregorevanju. Nisam se ni sa jednom figurom iz istorije povezao kao sa Jakovom Ignjatovićem, spiritualnim milenijalcem. Ne brini Jašo, brate moj napaćeni, nama je najteže ali novi su mladi bolji od nas.

(Iz: SRPSKA EPISTOLARNA ANTOLOGIJA 19. VEKA, pr. Radovan Popović, 2023, Agora)

Dan otvorenih vrata, 6dec25

Dan otvorenih vrata @ FFUNS, 6dec25. Hvala kolegama (Nevena Varnica, Sara Matin, Jelena Ognjenović i Jovana Todorović — moja sjajna kandidatkinja) na druženju, kao i đacima na lepim razgovorima. Van slike su naše Milica Sofinkić, Jovana Vojvodić, Marina Tokin i Isidora Belić koje su o Odseku za srpsku književnost sa posetiocima razgovarale u Seminarskoj biblioteci (339). Srećno svim maturantima u odabiru studijskog programa & vidimo se opet na proleće.

Amor fati 2025

Niče je bio taj koji mi je pomogao. U nekom trenutku, pala mu je na pamet zamisao koju je nazvao „ljubav prema sopstvenoj sudbini“. Štagod da ti je sudbina, štagod se dođavola desi, reci: „Ovo je ono što mi je potrebno“. Možda će izgledati kao propast, ali navali na to kao da je prilika, izazov. Ako uneseš ljubavi u taj trenutak — a ne obeshrabrenje — videćeš ćeš da je snaga tu. Svaka katastrofa koju preživiš poboljšanje je tvoje ličnosti, tvoga stava i tvoga života. Kakva privilegija! Tada će spontanost tvoje prirode imati priliku da poteče.

A onda, kada se osvrneš na svoj život, videćeš da su trenuci što su izgledali kao veliki promašaji praćeni slomom bili događaji koji su oblikovali život koji sada vodiš. Shvatićeš da je to stvarno istina. Ništa ti se ne može desiti što nije pozitivno. Ako nešto i izgleda & daje osećaj kao da je negativna kriza — nije. Kriza te baci unazad, a kada se od tebe zahteva da pokažeš snagu, snaga se pojavi. Tamna noć duše dolazi tik pred prosvetljenje.


(Joseph Campbell, A REFLECTIONS ON THE ART OF LIVING, 1991, Harper Collins)

***

(Pesma: Ivan V. Lalić, Amor fati, PISMO, 1992, Srpska književna zadruga)

3mar25

Ringlov u blizini OŠ Prva vojvođanska brigada @ Novo naselje uvek je prvi vesnik proleća. Još malo i svakom će se žbuniću, cvetiću & grani hlorofil napumpati do rasula, u metastazi žutila u ruja, kako reče Ivan V. Lalić u sonetu „Nikad samlji“. Volim poslednji stih tog pesmičuljka: „Vazduh je trudan od blagovesti“. Vidimo se u Beogradu.

Blokada #3: Uporedno proučavanje južnoslovenskih književnosti

Filozofski je fakultet u Novom Sadu u blokadi do ispunjenja svih studentskih zahteva, ali obustava nastave ne znači i obustavu učenja. Trenutno se na blokiranom FFUNS održava pravi mali andergraund humanistički seminar oblikovan i uređen od strane više nego voljnih studenata i profesora svih studijskih grupa. Blokadni čitalački klub samo je jedan od programa: do sada su se održale ili se planiraju održati različite kulturno-obrazovne mikromanifestacije poput jezičkih klubova, umetničkih radionica, filmskih projekcija, dramskih predstava, okruglih stolova i gostujućih predavanja. Budite na vezi sa ovlašćenim kanalima komunikacije, odn. studentskim mrežnim profilima, za novosti o nastupajućim događajima.

Istovremeno ću nastaviti da delim čitalačke materijala svojih kurseva; lično sam uvek patio što univerziteti čuvaju silabuse i sa njima povezane foldere tekstova, udžbenika i nastavnih sredstava pod ključem — zašto ne bismo i mi stranci mogli videti o čemu se radi na Lekovitom, aromatičnom i začinskom bilju, predmetu iz prvog semestra treće godine OAS studijskog programa Voćarstvo, vinogradarstvo & hortikultura Poljoprivrednog fakulteta UNS? — te se nadam da će moje deljenje biti na polzu onima što dele sličnu radoznalost, kao i simpatije prema ideji neformalnog, samostalnog, celoživotnog učenja.

Na slici je jedna od radnih verzija čitanja na master predmetu Uporedno proučavanje južnoslovenskih književnosti. Kurs deli nekoliko profesora, pa mu se i program redovno osvežava; ove sam se godine odlučio za tematske časove i lektiru što uključuje, pored makar dva YU dela, i makar jedno iz evropske ili svetske književnosti.

Kurs smo počeli razgovorom o književnom prikazivanju iskustva Prvog svetskog rata, sukoba koji je iz temelja prodrmao zapadnu civilizaciju i njenu umetnost. Drugi čas bio je posvećen priči o tzv. künstlerromanu, podvrsti bildungsromana: bildungsroman je priča o životnom, mentalnom, emotivnom i intelektualnom razvitku pojedinca od mladosti pa do (koliko-toliko!) zrelih godina, odn. trenutka sazrevanja; künstlerroman je isto to, samo mladi junak ima još i taj baksuz, pored svih ostalih razvojnih nevolja i samopreispitivanja što ga tokom odrastanja spotiču, da je umetnik. Treći čas nastavlja priču o ispovednoj vrsti književnosti — u pravcu zatvorskih zapisa. Najsočnija je poslastica ovde izvanredni Zupanov roman; u Vitomilu Zupanu bila su dva vuka — jedan samodestruktivna bitanga, alkos i pornografski manijak, a drugi učenjak što je na rolnama zatvorskog wc papira pisao eseje o antičkoj filozofiji. Sledeći čas, o vešticama, posvećen je zapravo retellinzima južnoslovenskih usmenih verovanja o prezrenim čarobnicama i ženama-đavolima. Da veštice mogu same da pričaju priče o sebi, umesto da predanje o njima prenosi patrijarhat, kako bi te pripovesti izgledale? Dubravka, Periš, Miler et al. svoje postmoderne bajke pišu sa takvim pitanjem na pameti. Lektiru za pretposlednji čas, onaj o ženskoj autofikciji, ispovednoj & stvarnosnoj prozi, nisam uspeo do kraja da uobličim jer sam se našao u slatkim mukama kresanja materijala na razumno čitalačko opterećenje od dva ili tri dela. Spisateljice u ovoj rubrici (domaće i strane) su: Lana Bastašić, Milica Vučković, Katarina Mitrović, Dubravka Ugrešić, Đurđica Čilić, Nađa Petrović, Rumena Bužarovska, Sali Runi, Elena Ferante. Na kraju, poslednji čas djelomice iskače iz okvira kursa i uključuje radove STRANIH autra, dakle ne jugoslovenskih ili južnoslovenskih, koji tematizuju elemente YU/balkanske/regionalne istorije, kulture ili životnog folklora.

1. PRVI SVETSKI RAT
— Miloš Crnjanski, DNEVNIK O ČARNOJEVIĆU
— Miroslav Krleža, HRVATSKI BOG MARS
— Jaroslav Hašek, DOBRI VOJNIK ŠVEJK
— Ernest Hemingvej, ZBOGOM ORUŽJE

2. KUNSTLERROMAN / ROMAN O UMETNIKU
— Miroslav Krleža, POVRATAK FILIPA LATINOVICZA
— Danilo Kiš, MANSARDA
— Džejms Džojs, PORTRET UMETNIKA U MLADOSTI
— Bonus: J. V. Gete, GODINE UČENJA VILHELMA MAJSTERA

3. LOGORAŠKA / ZATVORSKA KNJIŽEVNOST
— Borislav Pekić, GODINE KOJE SU POJELI SKAKAVCI (1)
— Vitomil Zupan, LEVITAN
— A. Solženjicin, JEDAN DAN IVANA DENISOVIČA
— F. M. Dostojevski, ZAPISI IZ MRTVOG DOMA

4. VEŠTICE
— Dubravka Ugrešić, BABA JAGA JE SNIJELA JAJE
— Želimir Periš, MLADENKA KOSTONOGA
— Ivana Nešić, ZELEBABINI DAROVI
— Medlin Miler, KIRKA
— Teri Pračet, SESTRE PO METLI

5. ŽENSKA AUTOFIKCIJA I STVARNOSNA PROZA

6. STRANCI O YU TEMAMA
— Kazuo Išiguro, ZAKOPANI DŽIN
— Ismail Kadare, TRI ELEGIJE ZA KOSOVO
— Čajna Mjevil, GRAD I GRAD

https://www.dropbox.com/scl/fo/qvfb4bknlz4prmjzx1a3o/AJZcGrZyAu1wuRI6bwIQT-w?rlkey=wo72qsh4ie930dxc4nsagrhrb&st=e9w5rdid&dl=0