
8jan26




Dan otvorenih vrata @ FFUNS, 6dec25. Hvala kolegama (Nevena Varnica, Sara Matin, Jelena Ognjenović i Jovana Todorović — moja sjajna kandidatkinja) na druženju, kao i đacima na lepim razgovorima. Van slike su naše Milica Sofinkić, Jovana Vojvodić, Marina Tokin i Isidora Belić koje su o Odseku za srpsku književnost sa posetiocima razgovarale u Seminarskoj biblioteci (339). Srećno svim maturantima u odabiru studijskog programa & vidimo se opet na proleće.


Naleteo sam na ovaj tumblr post & misao mi je otišla u pravcu tekućih protesta. Dosta je biti telo na ulici.

A onda, kada se osvrneš na svoj život, videćeš da su trenuci što su izgledali kao veliki promašaji praćeni slomom bili događaji koji su oblikovali život koji sada vodiš. Shvatićeš da je to stvarno istina. Ništa ti se ne može desiti što nije pozitivno. Ako nešto i izgleda & daje osećaj kao da je negativna kriza — nije. Kriza te baci unazad, a kada se od tebe zahteva da pokažeš snagu, snaga se pojavi. Tamna noć duše dolazi tik pred prosvetljenje.
***
(Pesma: Ivan V. Lalić, Amor fati, PISMO, 1992, Srpska književna zadruga)

Dvesta dana blokade na FFUNS: jedan nevidljivi semestar. Dok ne bude pravde za žrtve & dok oni sa krvavim rukama ne budu procesuirani, vidimo se na ulici. (


Ringlov u blizini OŠ Prva vojvođanska brigada @ Novo naselje uvek je prvi vesnik proleća. Još malo i svakom će se žbuniću, cvetiću & grani hlorofil napumpati do rasula, u metastazi žutila u ruja, kako reče Ivan V. Lalić u sonetu „Nikad samlji“. Volim poslednji stih tog pesmičuljka: „Vazduh je trudan od blagovesti“. Vidimo se u Beogradu.

Filozofski je fakultet u Novom Sadu u blokadi do ispunjenja svih studentskih zahteva, ali obustava nastave ne znači i obustavu učenja. Trenutno se na blokiranom FFUNS održava pravi mali andergraund humanistički seminar oblikovan i uređen od strane više nego voljnih studenata i profesora svih studijskih grupa. Blokadni čitalački klub samo je jedan od programa: do sada su se održale ili se planiraju održati različite kulturno-obrazovne mikromanifestacije poput jezičkih klubova, umetničkih radionica, filmskih projekcija, dramskih predstava, okruglih stolova i gostujućih predavanja. Budite na vezi sa ovlašćenim kanalima komunikacije, odn. studentskim mrežnim profilima, za novosti o nastupajućim događajima.
Istovremeno ću nastaviti da delim čitalačke materijala svojih kurseva; lično sam uvek patio što univerziteti čuvaju silabuse i sa njima povezane foldere tekstova, udžbenika i nastavnih sredstava pod ključem — zašto ne bismo i mi stranci mogli videti o čemu se radi na Lekovitom, aromatičnom i začinskom bilju, predmetu iz prvog semestra treće godine OAS studijskog programa Voćarstvo, vinogradarstvo & hortikultura Poljoprivrednog fakulteta UNS? — te se nadam da će moje deljenje biti na polzu onima što dele sličnu radoznalost, kao i simpatije prema ideji neformalnog, samostalnog, celoživotnog učenja.
Na slici je jedna od radnih verzija čitanja na master predmetu Uporedno proučavanje južnoslovenskih književnosti. Kurs deli nekoliko profesora, pa mu se i program redovno osvežava; ove sam se godine odlučio za tematske časove i lektiru što uključuje, pored makar dva YU dela, i makar jedno iz evropske ili svetske književnosti.
Kurs smo počeli razgovorom o književnom prikazivanju iskustva Prvog svetskog rata, sukoba koji je iz temelja prodrmao zapadnu civilizaciju i njenu umetnost. Drugi čas bio je posvećen priči o tzv. künstlerromanu, podvrsti bildungsromana: bildungsroman je priča o životnom, mentalnom, emotivnom i intelektualnom razvitku pojedinca od mladosti pa do (koliko-toliko!) zrelih godina, odn. trenutka sazrevanja; künstlerroman je isto to, samo mladi junak ima još i taj baksuz, pored svih ostalih razvojnih nevolja i samopreispitivanja što ga tokom odrastanja spotiču, da je umetnik. Treći čas nastavlja priču o ispovednoj vrsti književnosti — u pravcu zatvorskih zapisa. Najsočnija je poslastica ovde izvanredni Zupanov roman; u Vitomilu Zupanu bila su dva vuka — jedan samodestruktivna bitanga, alkos i pornografski manijak, a drugi učenjak što je na rolnama zatvorskog wc papira pisao eseje o antičkoj filozofiji. Sledeći čas, o vešticama, posvećen je zapravo retellinzima južnoslovenskih usmenih verovanja o prezrenim čarobnicama i ženama-đavolima. Da veštice mogu same da pričaju priče o sebi, umesto da predanje o njima prenosi patrijarhat, kako bi te pripovesti izgledale? Dubravka, Periš, Miler et al. svoje postmoderne bajke pišu sa takvim pitanjem na pameti. Lektiru za pretposlednji čas, onaj o ženskoj autofikciji, ispovednoj & stvarnosnoj prozi, nisam uspeo do kraja da uobličim jer sam se našao u slatkim mukama kresanja materijala na razumno čitalačko opterećenje od dva ili tri dela. Spisateljice u ovoj rubrici (domaće i strane) su: Lana Bastašić, Milica Vučković, Katarina Mitrović, Dubravka Ugrešić, Đurđica Čilić, Nađa Petrović, Rumena Bužarovska, Sali Runi, Elena Ferante. Na kraju, poslednji čas djelomice iskače iz okvira kursa i uključuje radove STRANIH autra, dakle ne jugoslovenskih ili južnoslovenskih, koji tematizuju elemente YU/balkanske/regionalne istorije, kulture ili životnog folklora.
1. PRVI SVETSKI RAT
— Miloš Crnjanski, DNEVNIK O ČARNOJEVIĆU
— Miroslav Krleža, HRVATSKI BOG MARS
— Jaroslav Hašek, DOBRI VOJNIK ŠVEJK
— Ernest Hemingvej, ZBOGOM ORUŽJE
2. KUNSTLERROMAN / ROMAN O UMETNIKU
— Miroslav Krleža, POVRATAK FILIPA LATINOVICZA
— Danilo Kiš, MANSARDA
— Džejms Džojs, PORTRET UMETNIKA U MLADOSTI
— Bonus: J. V. Gete, GODINE UČENJA VILHELMA MAJSTERA
3. LOGORAŠKA / ZATVORSKA KNJIŽEVNOST
— Borislav Pekić, GODINE KOJE SU POJELI SKAKAVCI (1)
— Vitomil Zupan, LEVITAN
— A. Solženjicin, JEDAN DAN IVANA DENISOVIČA
— F. M. Dostojevski, ZAPISI IZ MRTVOG DOMA
4. VEŠTICE
— Dubravka Ugrešić, BABA JAGA JE SNIJELA JAJE
— Želimir Periš, MLADENKA KOSTONOGA
— Ivana Nešić, ZELEBABINI DAROVI
— Medlin Miler, KIRKA
— Teri Pračet, SESTRE PO METLI
5. ŽENSKA AUTOFIKCIJA I STVARNOSNA PROZA
6. STRANCI O YU TEMAMA
— Kazuo Išiguro, ZAKOPANI DŽIN
— Ismail Kadare, TRI ELEGIJE ZA KOSOVO
— Čajna Mjevil, GRAD I GRAD
Pre nekoliko dana podelio sam čitalačke materijale — PDFove literature i lektire — sa nekih od svojih kurseva (Moderna slovenačka poezija i Moderna slovenačka proza) u nadi da će biti zanimljivi ljubiteljima celoživotnog učenja i meni sličnim voajerima tuđih univerzitetskih kurseva. Uprkos katancima, zatvoreni je fakultet deo otvorenog univerziteta & vreme koje provodimo braneći jedni druge u ovim zanimljivim vremenima možemo uložiti i u malo samoobrazovanja sa strane. Učiti je uostalom slatko kada se uči iz radoznalosti (unutrašnja motivacija) a ne zarad ESPB bodova (vanjska mot.).
Elem nastavljam sa deljenjem nastavnih materjiala. U prilogu je link ka biblioteci tekstova za master kurs o eksperimentalnoj književnosti punog naziva „Neoavangardne i eksperimentalne tendencije u srpskoj književnosti XX i XXI veka“. Kurseve o slovenačkoj književnosti volim zbog elegantnih silabusa, a ovaj o eksperimentalnoj književnosti jer je najluđi & u samom epicentru svega što me u književnosti zanima, a to su ekscesi, margine, subverzije, manirizmi, transgresije, preobražaji, rušenja i izvrtanja. Na časovima pričamo o temama kao što su: konceptualna i performativna umetnost/književnost (v. Judita Šalgo, 67 MINUTA NAGLAS), vokovizuel i vizuelna poezija (v. Vladan Radovanović), postmoderni žanrovski eksperimenti (v. Damjanov, Basara), kompjuterska književnost (v. Miroljub Todorović), nelinearna književnost (ima još stvari osim Milorada Pavića!); parodije, pastiši, groteska, apsurd, fantastika, fragmentarije, minimalizam; ovog semestra sam u čorbu ubacio i predavanje o knjigama-objektima (eng. artist’s book), projektima koji sam fizički oblik knjige smatraju poljem umetničke igre.
Neoavangardna i postmoderna srpska književnost tema je i moje doktorske disertacije (VIZUELNI ELEMENTI U PROZI SRPSKE NEOAVANGARDE I POSTMODERNIZMA). Za mene, ova srpska književnost u andergraundu među najboljim je proizvodima našeg nacionalnog kanona.
PREPORUKE ZA PRVE ČITAOCE
— Vojislav Despotov, ČEKIĆ TAUTOLOGIJE. Šarmantna antologija + udžbenik jugoslovenske eksperimentalne poezije, podeljena po žanrovima za lakše praćenje.
— Vojislav Despotov, PETROVGRADSKA PRAŠINA / ANDRACI, JEPURI I OSTALA NAJVAŽNIJA ČUDOVIŠTA PETROVGRADA I SREDNJEG BANATA. Izvrsna, pristupačna postmoderna fantastika koja je faktički književnost za decu. STO GODINA SAMOĆE za osnovnoškolce.
— Judita Šalgo, 67 MINUTA NAGLAS. Konceptualna vizuelna poezija o pesnikinjinim anksioznostima, otuđenostima, strahovima i radostima. Eksperimentalna ispovedna poezija. Nijednu zbirku pesama nisam toliko delio sa ljudima kao ovu.
— Sava Damjanov, štagod. Urnebesna zezancija sa svim mogućim kanonima i visokoparnim mitovima srpske i svetske književnosti, istorije i kulture. Najsjajnije parodije u srpskoj književnost od Stanislava Vinavera. Poslednji neknjiževnik kojem sam pokazao PORNO-LITURGIJU ARHIEPISKOPA SAVE smejao se dva minuta kada je video priču „Kako je Dositej Obradović postao zla žena“. Pozajmio je od mene sve primerke Savinih „knjiga“ (zeznuto je nazivati ih romanima ili zbirkama kratkih priča jer realno nisu nijedno) i još ih nije vratio.
(– Na slici: odlomak iz Vladan Radovanović, PUSTOLINA. U pitanju je vokovizuelni roman i knjiga-objekat sa providnim stranicama, stranicam sa rupama, crnim listovima i stranicama koje se razvijaju kao svitak.)